Objavljeno od strane autora u Reviconovom Poreskom savjetniku br.1
Pripremio: Mr.sci Sanjin Viteškić
Izvor: Priručnik za reviziju finansijskih izvještaja Revik doo Sarajevo, Member of HLB International
OPĆENITO O PLANIRANJU REVIZIJE
1. ULOGA I PLANIRANJE EKSTERNE REVIZIJE
Kvalitetno planiranje revizije rezultira kvalitetnim proizvodom revizije finansijskih izvještaja. Ukoliko se planiranje revizije propusti ili uradi površno, može doći do izdavanja revizorskog mišljenja koje je nepotpuno i neodgovarajuće. Predrevizijske radnje i planiranja revizije su dvije glavne radnje u planiranju revizije.
Predrevizijske radnje se odnose na određene probleme koje je potrebno riješiti prije početka revizije dok radnje planiranja se odnose razvoj cjelokupne revizijske strategije.
Planiranje revizije uključuje razvoj i postavku opće strategije revizije za angažman i razradu plana revizije.
Adekvatno planiranje koristi reviziji fnansijskih izvještaja na više načina, uključujući sljedeće:
– pomaže revizoru da posveti odgovarajuću pažnju važnim područjima revizije;
– pomaže revizoru da pravovremeno prepozna i riješi potencijalne problem
– pomaže revizoru da ispravno organizira i vodi revizijski angažman tako da se obavlja na djelotvoran i efkasan način;
– pomaže u izboru članova angažovanog tima s odgovarajućim nivoom sposobnosti i stručnosti da se reagira na predviđene rizike, i u ispravnoj raspodjeli posla tim članovima itd.
2. PREDREVIZIJSKE RADNJE
Prvo što jedna revizorska kompanija treba uraditi je utvrđivanje politika i procedura za donošenje odluka prilikom razmatranja prihvata novog angažmana ili zadržavanja starog. Svrha navedenog je minimizirati mogućnost povezivanja sa komitentima koji su nepošteni i neodgovorni. Ovim se spriječava mogućnost sudskih procesa koji pokreću korisnici tih finansijskih izvještaja.
Revizorske kompanije moraju da istraže budućeg klijenta kroz određene upitnike ili zapisnike i podsjetnike u kojima se navode činjenice do kojih se došlo prilikom ispitivanja.
Ukoliko je kod tog klijenta izvršena revizija za prethodnu godinu, potrebno je komunicirati i sa prethodnim revizorom s ciljem prikupljanja informacija o klijentu. Međutim, prethodnom revizoru se ne dopušta da daje informacije o klijentu ukoliko nije dobio odobrenje od klijenta. U praksi je čest slučaj da to odobrenje traži revizor sljednik.
Komunikacije sa prethodnim revizorom uključuju pitanja povezana sa upravom. Ovdje se misli na sve gdje uprava ima utjecaj kao što su na primjer računovodstvene poliike. Također, potrebno je tražiti mišljenje prethodnog revizora zašto klijent mijenja trenutnog revizora. Prethodni revizor u potpunosti treba da odgovori zahtjevima revizora sljednika.
U slučajevima kada klijent nije dao odobrenje prethodnom revizoru za razgovor sa revizorom sljednikom, takva situacija postavlja brojna i ozbiljna pitanja u pogledu poštenja uprave. U ovom slučaju novi revizor bi trebao imati posebne uslove u pogledu prihvatanja ovakvog angažmana. Ukoliko komitent prije nije imao reviziju, novi revizor mora provesti istraživanja i razgovarati sa upravom.
Kada je u pitanju zadržavanje postojećeg angažmana, revizorska društva moraju preispitivati i procjenjivati da li će zadržati klijenta ili ne. Ukoliko postoji sukobi oko računovodstvenih problema ili ako postoji problem oko naknade za revizorske usluge, revizorsko društvo bi trebalo prekinuti sa tim angažmanom.
3. PRISTUP REVIZIJI
Revizor u svom poslu mora da osigura kvalitetan i efikasan rad. Metodologija mora biti takva da uključuje samo osobe koje mogu da ispune određene zadatke.
Takve osobe koje su angažovane na reviziji moraju biti stručne i profesionalne. To znači da osoba koja je u angažiranom timu mora biti osposobljena i obučena za određene vrste poslova. Također, angažirani tim mora koristiti dizajnirane procese kako bi se aktivnosti pojednostavile gdje je god to moguće. U praksi postoji mnogo softwera za potrebe revizije a jedan od poznatiji je CaseWare.
3. RADNJE PLANIRANJA REVIZIJE
Planiranje revizije uključuje razvijanje opšte strategije. Revizor treba izvršiti svaki od slijedećih koraka dok priprema opšti revizijski plan:
1. izabrati revizorski tim
2. utvrditi neovisnost
3. razumijeti klijentov posao
4. utvrditi značajanost i povezane rizike
5. utvrditi razinu rizika kontrole
6. procijenti vjerovatnost pogrešaka i nezakonitih radnji
7. utvrditi povezana lica ili strane
8. provesti analitičke procedure
9. razviti opštu strategiju i pripremiti revizijski program
Gore navedeno je potrebno izvršavati redom ali zbog povezanosti između pojedinih koraka, određeni broj tih koraka se provodi istovremeno.
3.1. Revizorski tim
Reviziju moraju provoditi revizori sa visokim stepenom obuke i vještine. Revizorske kompanije moraju osigurati odgovarajuće revizore za pojedine angažmane. U skladu s tim, ako se revidiraju finansijske institucije, društvo mora osigurati revizore i članove tima koji posjeduju potrebnu profesionalnost. Nakon toga pravi se plan radnog vremena kako bi se lakše odredili potrebni revizori i kako bi se isplanirao posao. U određenim slučajevima revizije može se zahtijevati vanjski stručnjak. Revizorski standard br. 620 – Korištenje radom stručnjaka, daje upute za to područje i definira stručnjaka kao osobu koja posjeduje posebna znanja. To mogu biti aktuari, advokati, ovlašteni procjenitelji, geolozi i slično. Može se desiti situacija u kojoj revizor neće moći provesti procedure kod popisa zaliha zato što se radi na primjer o hiljadama tona uglja ili koksa koji se koristi u proizvodnji čelika. U tom slučaju revizor može konsultovati stručni tim profesionalaca koji će pomoći oko popisa navedenih zaliha.
3.2. Utvrđivanje neovisnosti
Revizorsko društvo treba da utvrdi politike i procedure koje osiguravaju neovisnost svih uposlenih u revizorskom društvu. Društvo treba da dokumentuje podudarnost sa tom politikom a u praksi se to najčešće vrši preko Izjave o neovisnosti. Izjava o neovisnosti daje informacije o finansijskoj povezanosti revizora ili članova tima sa klijentom. Angažirani partner treba osigurati neovisnost svih angažiranih revizora a za svakog člana revizijskog tima priprema se Godišnja izjava o neovisnosti. Primjer izjave o neovisnosti u praksi je različit od kompanije do kompanije ali bitno je da su na izjavi navedena imena osoba koje učestvuju u angažmanu i njihovi potpisi kojima potvrđuju neovisnost.
Ono što je bitno za naglasiti je ukoliko revizor nije neovisan, mora se izdati izvještaj sa modifikacijama.
3.3. Razumijevanje klijentovog posla
Prilikom utvrđivanja inherentnog rizika koriste se informacije o klijentovom poslovanju. Informiranost revizora o klijentu uključuje osobinu klijentovog posla, organizaciju i faktore poslovanja. To podrazumijeva da revizor mora poznavati djelatnost klijenta, povezane zakone, konkurenciju i računovodstvene prakse. Ono na šta revizor mora obratiti pažnju prilikom prikupljanja informacija o klijentovom poslu ogleda se u procjeni podobnosti revizije.
Podobnost revizije se odnosi se na mogućnost revizora da prikupi dovoljno odgovorajućih dokaza za izdavanje izvještaja o reviziji. Na procjenu podobnosti revizije utječe slijedeće: poštenje uprave i primjerenost računovodstvenih evidencija. Ukoliko se procijeni da je uprava nepoštena onda se revizor ne može osloniti na interne kontrole.
Prilikom revizije računovodstvenog sistema se mora voditi takva evidencija kojom će se utvrditi vrsta poslovnih događaja i vrijednosti koje se odnose na pravo razdoblje. Zakon o računovodstvu i reviziji FBIH također navodi da računovodstvena evidencija i isprave moraju biti takve da treće lice, koje nije učestvovalo u transakciji, može jasno utvrditi prirodu i obim poslovnog događaja, izvršiti pregled i dobiti informacije o samoj transakciji.